Piše: Dragoljub - Draža Petrović
To je ludačka izjava! - rekao je pre pet godina Aleksandar Vučić kada su ga na Radio-televiziji Srbije pitali za njegovo mišljenje o rečenici: “Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana”. U to vreme sveže programirani Evropejac samo što nije rekao: “Zgrožen sam, koja je to budala mogla da izjavi”.
Vučić je jedan veoma normalan tip, takoreći humanista, pomislio bi svaki neobavešteni gledalac koji je tog dana uključio televizor i video čoveka spremnog da bobu kaže bob, popu da kaže pop, a ludačkoj izjavi da kaže da je ludačka izjava.
E sad, jedini problem predstavlja neobično neprijatna činjenica koju je trajno zabeležio zloglasni Jutjub da je autor te “ludačke izjave” izvesni Aleksandar Vučić.
-Šefe, vidite, ovaj liči na vas – mora da mu je rekao neki omladinac Srpske napredne stranke - rođen u julu 1995, baš u vreme izletanja “ludačke izjave” u etar - koji je autora upoznao tek tokom njegove druge inkaranacije.
Epizoda "sto za jednog"
-Ma jok, to je neki ludak koji me progoni već decenijama... Tera kosu ko ja, ima nos ko ja, ima boju očiju ko ja, ima čelo ko ja... - mora da mu je rekao “šef” i trajno zabranio upotrebu Jutjuba u stranačkim prostorijama, jerbo Jutjub, opšte je poznato, kvari omladinu.
-Jao, šefe, vidite, čak se i zove kao vi – mora da je nastavio omladinac-naprednjak da proučava snimak gde neki dvadesetpetogodišnjak u košulji s kratkim rukavima i kravatom, maše rukama poput velikog vojskovođe sa govornice Skupštine Srbije u epizodi “sto za jednog”.
Ubeđen da se radi o šefovom dvojniku, jer šef je, jelte, jedan pristojan, nenasilan, “nešovinistički” čovek, koji pritom ne nosi demode košulje s kratkim rukavama i kravatom, i ne maše rukama, već ih drži mirno, sa budistički spojenim prstima.
Ovih dana je novinarka TV mreže Euronews intervjuisala premijera Srbije i ponovila ono pitanje od pre pet godina, o “ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana”, a Aleksandar Vučić je skromno priznao: “"Imao sam mnogo glupih izjava, ali ta je apsolutno izvučena iz konteksta".
Poput nekog pesnika koji pokajnički priznaje da su mu sve pesme glupe, ali ima i jednu ne baš toliko glupu koja je štamparskom greškom izvučena iz konteksta, pa nema baš sve strofe potrebne da bi čitaoci shvatili snagu rime. Vučić, međutim, dobro zna da uopšte nije isto pisati glupe pesme i u julu 1995. pozvati raspojasano članstvo, raspamećene simpatizere i razdrljene poštovaoce na odmazdu koju je patentirao još onaj kaplar sa štucovanim brkovima.
Baš tog dana kada je Vučić iz malog mozga izvlačio opravdanja o izvlačenju iz konteksta celog njegovog “prethodnog” života prepunog najraznolikijih glupavih izjava i situacija, objavljeno je da predsednik Srbije Tomislav Nikolić nema nameru da ide u Potočare na dvadesetogodišnjicu srebreničkog zločina, gde je njegov prethodnik Boris Tadić bio dva puta, iako Tadić sa događanjima iz 1995. ima veze ko Arapin sa pokretnim stepenicama.
Verbalni učesnici "projekta" Srebrenica
Za razliku od Nikolića. Sem što je na Romaniji početkom rata stekao prestižnu četnički titulu, on je skupa s Vučićem i Šešeljem više od deceniju propagirao teoriju koja je trebalo da navede na zaključak da su Bošnjaci u Srebrenici pre 20 godina odlučili da izvrše kolektivno samoubistvo rafalnom paljbom, samo da bi napakostili Ratku Mladiću.
Vučić je, recimo, 2001, opet u Skupštini Srbije, ovaj put bez košulje s kratkim rukavima i kravate, imao mali “one man show” kada je RTS emitovao Bi-bi-sijev film “Krik iz groba”, tražeći da se formira anketni odbor koji će se baviti "utvrđivanjem činjenica o sistematskoj kampanji koju nad srpskim narodom sprovodi javno glasilo Republike Srbije, RTS". On je emitovanje filma o Srebrenici nazvao istorijskom sramotom i histeričnom propagandom protiv srpskog naroda. Anketni odbor je trebalo, po Vučiću, da utvrdi ko je naredio emitovanje filma, "što je bruka i sramota za srpsku državu, jad i čemer za srpski narod".
Nikolić i Vučić imali bi mnogo jači razlog da odu u Potočare od Tadića, ali bi tamo verovatno prošli ko kada bi Naser Orić otišao da oda poštu srpskim žrtvama na groblju u Bratuncu.
Tadić je bio u boljoj poziciji – on je u vreme “Srebrenice” bio poluanonimni član Demokratske stranke koja je bila protivnik ratova u bivšoj SFRJ, osim u onoj epizodici kada je Zoran Đinđić prisustvovao ritualnom pečenju nekog vola na Palama.
Nikolić i Vučić su bili aktivni, mada uglavnom verbalni učesnici tog “projekta” za koji danas čak i njihov tadašnji mentalni guru Šešelj Vojislav priznaje da je bio “najmračnija strana” i “ključna srpska kompromitacija”. U međuvremenu su i Vučić i Nikolić Srebrenicu ocenili kao “stravičan zločin”, dok je predsednik Srbije u intervjuu državnoj televiziji BiH tražio pomilovanje za Srbiju zbog tog zločina. I izvinio se.
Pubertetske bubice
Veliki uspeh za čoveka koji je u svojim nezaboravnim nastupima veselih devedesetih znao da izjavi: “Kada je general Milovanović doterao Peti muslimanski korpus u Bihać i kada ih je ostalo još petnaestak hiljada, ja sam u Skupštini Srbije kazao da svih 15.000 treba da se pobiju. Odmah su skočili, kažu: ‘Evo, fašiste ponovo dižu glavu, zašto da se pobiju toliki ljudi?’. Ja sam rekao da će ih biti 50.000 ako ih sada ne pobijemo” - pričao je Nikolić 1995. na nekoj gastarbajterskoj tribini u Kanberi.
U biografijama Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića trebalo bi da piše: “Ovo ne pokušavajte sami kod kuće, u pitanju su utrenirani profesionalci”. Oni taj “rani” period svoje karijere smatraju “užasima puberteta”, takoreći “pubertetskim bubicama”, što se može protumačiti iz reči premijera Srbije tokom poslednje posete Sarajevu: “Vreme u kome smo imali bubice misleći kako treba da pobeđujemo nekoga u sukobima, i kada su i drugi imali te iste bubice... prosto je prošlo” - rekao je Vučić, koji je tek nedavno stekao dojam da Sarajevo mnogo lepše izleda “odozdo” nego “odozgo”. Uskoro će, polovinom juna, taj dojam, steći i Nikolić.
Iz sarajevske izjave premijera Srbije može se zaključiti da je Vučić iz puberteta izašao u kasnim tridesetim, a Nikolić u kasnim pedesetim. Zanimljiv fenomen. Svi smo mi bili u pubertetu, ali njihov je bio baš buran.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera

U njihovim biografijama trebalo bi pisati: 'Ovo ne pokušavajte sami kod kuće, u pitanju su utrenirani profesionalci'.
