Albanski premijer Edi Rama, uoči posjete  premijera Srbije Aleksandra Vučića Tirani najavljene za srijedu, kaže kako očekuje produbljivanje saradnje i da Albanija i Srbija zajedno koračaju na putu mira i evropskih integracija.

Rama je, kako je naveo, uvjeren da Albanija i Srbija, albanski i srpski narod, mogu da urade za Balkan danas ono što su Francuska i Njemačka, francuski i njemački narod, uradili za Evropu poslije Drugog svjetskog rata.

U izjavi za beogradski list Danas, albanski premijer je istakao da će tokom posjete predsjednika vlade Srbije prvi put u skladu sa državnim protokolom biti istaknuta zastava Srbije i intonirana himna države Srbije.

"Pored toga što je ovo prva zvanična posjeta jednog premijera Srbije Tirani, ova posjeta ima poseban značaj i kao pokazatelj naše riješenosti da nastavimo napredovanje na putu utvrđenom tokom berlinskog procesa, prošlog augusta, pod vizionarskim liderstvom za Balkan njemačke kancelarke Angele Merkel", istakao je Rama.

Premijer Albanije ističe da ima "povjerenje u viziju i volju njemačke kancelarke povodom budućnosti Balkana".

Zajednički infrastrukturni projekti

"Ne samo zbog toga što dijelimo istu viziju i uvjerenje da je Evropi danas potreban Balkan, isto kao što je Balkanu neophodna Evropa, već i zbog toga što smo svjesni da, ukoliko ne budemo radili zajednički za budućnost, svima nam prijeti povratak prošlosti. To na nas stavlja teret mnogo veći od onog koji izvanredna odgovornost da vodimo državu već nosi sa sobom, jer nema sumnje da će uspjeh međusobne saradnje odrediti ne samo sudbinu Albanaca i Srba u budućnosti, već i sudbinu projekta ujedinjene Evrope, kao najvećeg mirovnog projekta koji je čovječanstvo ikada zamislilo i sprovelo", zaključio je Rama u izjavi za Danas.

Tema razgovora premijera Srbije i Albanije, tokom posjete Vučića Albaniji biće, između ostalog, izgradnja autoceste Niš - Priština do Albanije, kao i rekonstrukcija pruge preko Kosova do Albanije, piše Danas.

Prema saznanjima tog lista, infrastrukturni projekti biće među najvažnijim temama, a odlazak u Tiranu potvrdila je i Zorana Mihajlović, potpredsjednica Vlade Srbije i ministrica saobraćaja, građevine i infrastrukture, koja će biti u Vučićevoj delegaciji.

Izvor: Agencije

Prvi potpredsjednik Vlade Srbije i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić predstavljat će Srbiju na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a o Kosovu koja će biti održana u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Dačić će u svom izlaganju iznijeti ocjenu aktuelne situacije na Kosovu i još jednom ukazati na ključni značaj djelovanja UNMIK-a za Srbiju, prenosi agencija Tanjug.

Dačić će u bilateralnim susretima sa predsjedavajućim VS UN-a za mjesec maj (Litvanija), kao i sa predstavnicima drugih članica ovog tijela, informirati o najznačajnijim aspektima pitanja Kosova i drugim vanjskopolitičkim prioritetima Srbije, saopštilo je Ministarstvo vanjskih poslova Srbije.

Na sjednici će biti razmotren redovan izvještaj generalnog sekretara svjetske organizacije Ban Ki-moona za period od 16. januara do 15. aprila 2015. godine.

Ban je u izvještaju pozdravio nastavak dijaloga Beograda i Prištine i postignuti sporazum o pravosuđu i istakao da je jedno od ključnih preostalih pitanja uspostavljanje Zajednice srpskih opština.

Primjena dogovora

"Duh konstruktivne saradnje i naglasak na zajedničkim interesima ostaju ohrabrujući, a sporazum o integriranju pravosuđa na sjeveru Kosova, postignut 9. februara, pokazuje posvećenost obje strane implementaciji Briselskog sporazuma i nastavku dijaloga", istakao je Ban.

Beograd i Priština bi, kako je istakao, trebali preduzeti sve neophodne korake radi dosljedne primjene svih dosad postignutih dogovora.

Također je, kako je naveo, od ključnog značaja da Beograd i Priština ostvare napredak u implementaciji onih odredbi Briselskog sporazuma koje još nisu riješene.

Ključno pitanje u tom pogledu ostaje uspostavljanje Zajednice srpskih opština, ocijenio je Ban i apelirao na političke lidere u Beogradu i Prištini da hitno pristupe rješavanju tog pitanja uz konsultiranje kosovskih Srba i njihovih političkih lidera, na čije interese će, kako je naveo, direktno uticati stvaranje ZSO.

Također je, kako je dodao, ključno da se brzo riješi pitanje nastavka učešća kosovskih Srba u kosovskoj vladi i skupštini.

Uzdržati se od nasilja

Konstatirajući da su kosovske vlasti preduzele korake radi uspostavljanja Specijalnog suda koji će procesuirati djela proistekla iz nalaza Specijalnih istražnih jedinica EU, Ban je naglasio da su naredni koraci još važniji.

"Od suštinskog značaja je da sljedeći koraci u procesu koji su ključni za budućnost Kosova, uslijede brzo i ja pozivam političke lidere na Kosovu da udvostruče svoje napore u tom cilju", naveo je on.

"Snažno apeliram na sve političke aktere na Kosovu da se uzdrže od upotrebe nasilja kao sredstva za postizanje političkih ciljeva i da rješavaju svoje nesuglasice mirnim putem", rekao je Ban.

Tokom perioda obuhvaćenog izvještajem, sigurnosna situacija na Kosovu je ostala stabilna, mada se navode primjeri nasilja kao što su bili protesti u Prištini i nekoliko nasilnih incidenata u sjevernoj Mitrovici.

Izvor: Agencije

Piše: Idro Seferi

Jugoslaviju je moglo da gleda par vojnika sa brda, koji su, raspoređeni po karaulama, čekali da li će ponovo biti rata. I tako skoro 50 godina - isti prizor i isti osećaj.

Retko ko je bio u Albaniji tih 50 godina komunizma. Ni Albanci sa Kosova, ni drugi iz Jugoslavije. Nekima su rođaci ostali tamo i vremenom su izgubili kontakt i sa njima, a drugi nisu imali nikakve veze. Tu i tamo održavane su neke konferencije i zvanične posete. Ko je zavirio sa one strane granice, pričao je da je teško, a niko nije verovao baš toliko.

Širom Jugoslavije su se pričali vicevi o tome čega sve nema u Albaniji. I tako je bilo dosta dugo.

Neki Albanci su pokušavali da shvate šta se dešava u svetu tako što su naučili pokoju reč srpskohrvatskog i preko skrivenih antena pokušavali da hvataju kanale, talase radiostanica i da čuju glas - ''govori vam Titograd'', Beograd ili Zagreb. Tu i tamo nešto sa Kosova.

I Beograd je, u glasinama u Albaniji, koliko-toliko važio za neko civilizovano mesto i mnogi su ta sećanja sačuvali i još su radoznali.

Ipak, relikti tih odnosa ostali su tek ponegde. Albanci u Albaniji danas ne znaju ama baš ništa o Srbiji i Srbima, ponekad se stvari pročuju, ali nekada im nije jasno šta se dešava, i logično je zašto im nije jasno.

Putokazi vodili u drugom pravcu

Početkom devedesetih, kada je Albanija počela da se otvara ka svetu, putokazi su vodili u sasvim drugom pravcu. U Italiju, Grčku i druge zapadne zemlje.

Mnogi su tamo otišli da rade, neki su se vratili, a dosta njih nije. Italijanski TV kanali i jezik uvek su bili tu, pošto je to prekoputa.

Saradnja mora postojati - države regiona su suviše male da bi živele same.

Ali, Beograd je kao neka stara fotografija u novčaniku. Svi se rado sećaju nekih stvari, muzike, uglavnom Lepe Brene, Ane Bekute, Zdravka Čolića, Gorana Bregovića i slično. Brzim razgovorom, čekiraju se živi i mrtvi, šta je sve preostalo i kako je, i onda se priča završava. Sve u svemu - mrtva priroda.

Albanija se godinama razvijala i poslednjih 20 godina se mnogo promenila. Ekonomija i infrastruktura rastu, Tirana ima gomilu automobila, televizora, kafića, restorana i oko milion ljudi koji svakog dana zuje po tom gradu. Više od 400 kilometara obale, Jadranskog i Jonskog mora.

Odnosi sa Srbijom postoje u vidu uvoza srpske robe, ali i dalje niko ne viri na onu stranu granice i obratno. Zašto? Jer njima je svejedno, a nekima je to samo gimnastika za neinformisane komentare pune predrasuda.

Sada neki ljudi u Albaniji znaju par reči srpskog i sećanja se troše brzo. Oni jako često ne razumeju konflikte, nacionalnu mržnju i tome slično. Logično je da ako je neko, recimo, iz Đirokastre, može živeti 100 godina a nemati nikakav kontakt sa ovim delom Balkana. Može sa Grčkom i Italijom.

Ali, sa druge strane, saradnja mora postojati - države regiona su suviše male da bi živele same. To obogaćuje tržište i u tome leži lepota multikulturalizma.

Veliko tržište

Premijer Srbije, Aleksandar Vučić, koji će biti faktički prvi visoki zvaničnik Srbije od Kraljevine naovamo da poseti Albaniju, ima puno toga da vidi.

Osim političkih potreba da se sužavaju mogućnosti vidika, može mnogo toga da se postigne. Ono što je najvažnije jeste prestati sa onim čim se ova regija služila do sada i započeti novo doba razuma.

I zašto je Albanija važna?

Ekonomski, ona je veliko tržište, kao zemlja nije mala, njena teritorija počinje nedaleko od Podgorice, a završava kod Grčke. Ima dugačku obalu i stratešku poziciju.

Setimo se da je mnogo ljudi kroz istoriju htelo da osvoji Drač, a neki srpski istoričari tvrde da je to sve srpsko.

Ali, nije samo to. Albanija se ponaša kao i čitav region. I nacionalizam, koji tek počinje da cveta u Albaniji, generisan je drugim nacionalizmima u regionu.

Važno je pogledati unazad i pronaći nekadašnja spajanja, a i jasno je da je loše nemati nikakve odnose.

Ono što treba uraditi je napraviti prostu računicu - da ratujemo ne možemo, a mirni nismo. Mora se naći model zajedničkog napretka i udružiti se u smislu razvoja, ekonomije, trgovine i raznih drugih vidova razmena da bismo znali nešto jedni o drugima, a ne ništa i uz to još pričati stare viceve.

Sve u svemu, Srbija treba Albaniji, a i Albanija Srbiji, ali dok su ljudi, narodi, obični građani napeti, ne može se ništa promeniti. A ljudi će biti napeti sve dok političari ne počnu da pričaju drukčije, ne ponižavajući, nego sastajući se i pričajući o onome što treba praviti ili rešiti.

I Vučićeva poseta Albaniji je takva. Bez obzira na očekivanja pokazivanja mišića, ona mora da se svede na to. Biće tu rukovanja, slikanja i čuđenja i verovatno nekih nebuloznih činjenica iznetih u javnosti, ali valjda će nešto krenuti nabolje.

Ono što Vučić može da započne kao pravi lider jeste da ode tamo i kaže šta zapravo treba uraditi da se ti odnosi promene. Teško je rešavati velike probleme čiji se duhovi uvek pojavljuju, ali mora se konkretno pričati sa namerom njihovog rešavanja.

Vidimo koliko je problematično u Briselu, jer većina članova pregovaračkih timova tamo ide da ne bi rešili ništa, nego pokušavaju da spase ono što postoji.

Vredi menjati tu kulturu i navike nepoverenja, straha, propagande i pokušaja da se ništa ne promeni.

Albanija može da smiri strasti. Albanija ne može uraditi projekt "velike Albanije", ne može ga ona podići i ne može ona da vrati istoriju. Albanija, iako bi to možda neki želeli, nije takav faktor.

Ali, i tamo nedostaju informacije o Srbiji i o regionu i tamo ljudi ne znaju zašto postoje tenzije. Ali, u Albaniji ne postoje toliko masovne grupe koje su spremne da vam pokažu srednji prst ili skidaju tablice zato što su srpske.

I ljudi odlaze, ali Albanija je deo tame na mapi informisanja i još niko nije tamo bio.

Vredi menjati tu kulturu i navike nepoverenja, straha, propagande i pokušaja da se ništa ne promeni.

Niko ne želi da se o njima priča loše, ali možda je vreme da se nešto radi zajedno i da se vidi da kad neko nešto želi, možda stvarno nema dvosmislenu ideju o tome.

Važnost saradnje

Vučićeva poseta Albaniji može da stvori mogućnosti za veću saradnju i veće prilike.

Svaka država regiona, svaki grad, svaka osoba treba znati da je saradnja ne samo kad se tako kaže - pa neko pravi neki izveštaj i onda se zemlje ocenjuju  zvezdama - nego da to može doneti novac, poslove, razvoj, edukaciju.

U Albaniji živi i radi određen broj Srba, oni čak igraju fudbal tamo i ljudi navijaju za njih.

Srbija za svoje građane ima Albance, koji tu žive i rade, neki jako dobro, neki zapošljavaju ljude i žele zaposliti još. Imati različitosti je prelepa stvar, to je stanje svesti i otvaranje mogućnosti.

Kritike uvek postoje i neko će reći: "Nije pravi trenutak", "Eto, šta nam rade" i još mnogo toga, ali ipak, važno je pustiti dva premijera da popiju kafu i uz tu sliku znati da nisu svi ljudi mogući neprijatelji.

Jadni su oni ljudi koji misle da se svet vrti samo oko njih i da su samo njihovi vicevi smešni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

U Kruševcu je danas počela multinacionalna civilno-vojna vježba ''Balkanski odgovor 2015''. Tema vježbe je akcija spašavanja u uvjetima kontaminacije nastale terorizmom, oružjem za masovno uništavanje i akcidentima, saopćilo je Ministarstvo odbrane Srbije.

U vježbu su uključeni i pripadnici međunarodne Organizacije Ujedinjenih naroda za zabranu hemijskog oružja i oružanih snaga Austrije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije i Crne Gore.

Na vježbi učestvuju pripadnici Ministarstva odbrane i Vojske Srbije (Vojnomedicinske akademije, Centra ABHO-a, 246. bataljona ABHO-a, Centra za vezu i informatiku), predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova - Specijalne antiterorističke jedinice, Vatrogasnog bataljona Kruševac, Policijske uprave Kruševac, jedinice Civilne zaštite Sektora za vanredne situacije Kruševac, Nacionalnog kriminalističko-tehničkog centra, kao i ekipe Crvenog krsta Srbije te Opšte bolnice Kruševac.

Status posmatrača na vježbi imaju predstavnici Bjelorusije, Brazila, Hrvatske, Španije, Nigerije, Poljske, Mađarske, Evropske komande oružanih snaga SAD-a i Evropske odbrambene agencije.

Aktivnosti na vježbi neće imati utjecaja na lokalno stanovništvo u bližem i daljem okruženju poligona Ravnjak kod Kruševca. Vježba će trajati do petka, 29. maja.

Izvor: Agencije

Pravni zastupnik Srbije u slučaju izručenja Vojislava Šešelja, Saša Obradović kaže da će Vlada čekati zvaničan nalog Haškog tribunala za izručenje, ali iz sigurnosnih razloga ne žele govoriti o rokovima. 
Idemo u Beograd do Nebojše Grabeža.

Pravni zastupnik Srbije u slučaju izručenja Vojislava Šešelja, Saša Obradović, kaže da će Vlada čekati zvaničan nalog Haškog tribunala za izručenje ovog haškog optuženika, ali iz sigurnosnih razloga ne žele govoriti o rokovima.

U Ministarstvu pravde Srbije, jučer je iz Haškog tribunala stigao dopis kojim se traži povratak vođe Srpske radikalne stranke i haškog optuženika Vojislava Šešelja u zatvorsku jedinicu.

Kako se navodi u dopisu, Šešelj bi se u Hag trebao vratiti 26. maja, odnosno danas, ili u najkraćem periodu nakon toga.

„Dalji koraci se znaju, ali ne zna se kada će se to dogoditi. Prvo je potrebno doneti odluku o izručenju, zatim Vojislav Šešelj ima pravo žalbe, potom Sud donosi odluku pa to treba dostaviti Ministarstvu pravde“, izvještava iz Beograda, Nebojša Grabež.

Dodaje da se ministar pravde Nikola Selaković, sastao sa glavnim tužiocem Haškog tribunala Sergeom Brammertzom, i obavijestio ga da je Ministarstvo pravde dobilo zahtjev za izručenje Šešelja.

Selaković je rekao da će Srbija postupiti u skladu sa zakonom.

Šešelj se neće dobrovoljno predati

Međutim, Obradović kaže da „nadležni organi Republike Srbije sada očekuju da od Haškog tribunala dobiju konkretan nalog za hapšenje“.

„Ako je to želja, odluka Žalbenog veća kao što smo videli da jeste, da bi potom naši organi krenuli u postupak po zakonu o saradnji sa Međunarodnim krivičnim tribunalom."

Šešelj je ponovio za Al Jazeeru da se neće dobrovoljno predati te da je na potezu Vlada.

„To je odluka. To nije optužnica pa da mora da ima nalog za hapšenje. Ovo je odluka Sudskog veća i ona se može sprovesti bez naloga. Samom odlukom se nalaže vlastima Srbije da me isporuče. E, sad, na njima je da odluče da li će postupiti po tom nalogu ili neće.“

Šešelj je optužen za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Vojvodini.

Prvostepeno vijeće ga je pustilo na privremenu slobodu 12. novembra prošle godine iz humanitarnih razloga.

Glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz, bio je u dvodnevnoj posjeti Beogradu, u okviru priprema za podnošenje redovnog izvještaja Vijeću sigurnosti UN-a, kojeg će predstaviti početkom juna.

Izvor: Al Jazeera

Pravni zastupnik Srbije u slučaju izručenja Vojislava Šešelja, Saša Obradović kaže da će Vlada čekati zvaničan nalog Haškog tribunala za izručenje, ali iz bezbednosnih razloga ne žele da govore o rokovima. Dopis kojim se traži povratak lidera Srpske radikalne stranke i haškog optuženika Vojislava Šešelja u zatvorsku jedinicu stigao je juče u Ministarstvo pravde.

Vlada Srbije dala je garancije za ponovno puštanje optuženika za ratne zločine Gorana Hadžića iz Haškog tribunala na privremenu slobodu. On će se vratiti u Srbiju nakon što budu obavljene sve potrebne procedure, rekao je za agenciju Srna Hadžićev advokat Zoran Živanović.

Novu odluku o puštanju Hadžića na privremenu slobodu Haški tribunal donio je prošle sedmice, a Tužilaštvo ICTY-ja odlučilo je da se neće žaliti na tu odluku, pa su za njegov povratak u Srbiju bile potrebne samo još garancije Vlade Srbije, koje su date na sjednici u utorak.

"Sada očekujemo da se završe formalnosti. Odluka bi trebalo da bude napisana i potpisana, da Vlada kontaktira Haški tribunal, jer je u odluci naloženo da oni obave određene kontakte sa Sekretarijatom Haškog tribunala, a treba i da damo da nadležna služba Tribunala prevede garancije Vlade", rekao je Živanović.

On nije mogao kazati kada će se Hadžić vratiti u Srbiju, ističući da ne može procijeniti koliko će dana biti potrebno da se ove formalnosti obave.

Tumor na mozgu

Haški tribunal pustio je 16. aprila bivšeg predsjednika bivše samozvane Republike Srpske Krajine Gorana Hadžića na privremenu slobodu iz zdravstvenih razloga.

Početkom maja on je vraćen u Haag na kontrolni zdravstveni pregled, jer je liječenje počeo u Holandiji.

Suđenje Hadžiću je u prekidu od oktobra 2014. godine, kada mu je pozlilo u sudskom pritvoru, a u novembru mu je dijagnosticiran tumor na mozgu.

Optužnica Hadžića tereti za progon Hrvata na rasnoj, vjerskoj i političkoj osnovi, za istrebljenje, ubistva, nezakonito pritvaranje, mučenje, nečovječna djela, deportaciju i prisilno premještanje od 1991. do 1993. godine u istočnoj Slavoniji i Krajini.

Izvor: Agencije

Haški optuženik i lider Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj danas je rekao da će se odazvati pozivu suda u Srbiji i da još nije dobio poziv za saslušanje koji se odnosi na postupak njegovog povratka u Haag.

Šešelj je danas novinarima ispred Višeg suda u Beogradu, gdje je trebao svjedočiti potpredsjedniku njegove stranke Nemanji Šaroviću zbog paljenja zastava SAD-a, EU-a, NATO-a i Kosova 2012. godine, ponovio da dobrovoljno ne ide nigdje i da će poštovati sudsku, ali ne i izvršnu vlast.

"Nikakve kontakte nisam imao, niti ću prihvatiti te kontakte. Jedino ako me sud pozove, onda ću se odazvati. Sudsku vlast ću poštovati, a izvršna vlast kao da za mene ne postoji", izjavio je Šešelj odgovarajući na pitanje da li je imao kontakata sa izvršnim vlastima nakon što je stigao zahtjev iz Haaga da on bude vraćen u pritvorsku jedinicu.

Upitan da li vlastima odgovara da što prije ode u Haag ili možda žele odlaganje, rekao da bi sadašnja vlast najradije željela da se on uopće nije pojavio u Srbiji.

"Sad kad sam ovde, oni bi na neki način voleli da odem, ali da narod njih ne optužuje za isporuku. To nije moguće, jer ja dobrovoljno ne idem nigde", poručio je on.

"Kao džak krompira"

Na izjavu ministra pravde Srbije Nikole Selakovića da će se odnos Srbije prema Haagu promijeniti i da se ljudi neće isporučivati poput vreće, Šešelj je uz smijeh i riječi: "Mislite da me poredi s vrećom zbog toga što bi morali da me nose na aerodrom kao džak krompira" - ocijenio da se od jedne izjave ne može praviti zaključak da li je došlo do promjene stava u odnosu prema Haagu.

"Protivnik sam ovog naprednjačkog režima, meni je cilj da ga oborim, a ne da tumačim šta su oni eventualno mislili. Oni da su nešto mislili, ne bi došli u ovu situaciju u kakvoj su sada", ocijenio je Šešelj.

Nakon izlaska iz suda Šešelj je u vezi suđenja Nemanji Šaroviću rekao da mu je došao da svjedoči i da mu je on iz Haaga naložio da zapali zastave SAD-a, EU-a, NATO-a i Kosova, a da ga je sud izbacio iz sudnice.

Žalbeno vijeće Haškog tribunala dostavilo je zahtjev Ministarstvu pravde Srbije da Vojislav Šešelj bude vraćen u Haag do 26. maja ili u najkraćem roku.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić je nakon susreta sa Glavnim tužiocem Haškog tribunala Serge Brammertzom, koji je u prethodna dva dana boravio u Beogradu, izjavio da će Vlada Srbije postupiti prema zakonu Republike Srbije i u skladu sa međunarodnim javnim pravom.

Izvor: Agencije

Više od 3.000 djece zatražilo je azil u Srbiji od početka godine, a gotovo polovina ih je u tu zemlju došla bez pratnje roditelja.

Srbija nema poseban centar za smještaj djece azilanata, a većina ih se u toj zemlji zadrži najduže dva mjeseca.

Iz Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila, zatraženo je od Vlade Srbije da se što prije riješi problem djece azilanata, koja su često žrtve fizičkog i seksualnog nasilja.

Na putu do željene destinacije djeca se suočavaju, navode u Centru, i s nasiljem državnih službenika i policajaca.

Teške psihološke posljedice

U Centru za zaštitu i pomoć tražiocima azila ističu da, zbog svega što su doživjela, djeca azilanti imaju teške psihološke posljedice.

"Deca su često žrtve silovanja, ne samo kriminalaca i krijumčara, već nažalost i ljudi za koje veruju da će im pomoći - vojnika, policije humanitarnih radnika u izbegličkim kampovima. Možete da zamislite dete koje pokušava nekako da se spase, koje traži pomoć, a onda doživi tako brutalan čin nasilja od strane onih koji treba da im pomognu", kaže Jana Stojanović iz Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila.

"Kad čujete sve ovo kroz šta deca prođu i kada shvatite da deca tražioci najbrže prolaze kroz azilni sistem, da se najkraće zadržavaju od svih grupa tražilaca azila, onda vam je jasno, imajući u vidu da su deca, da neko stoji iza toga, neka organizacija. Kako je moguće da dete tražilac azila bez pratnje roditelja dođe u neki centar i već za tri dana ode iz njega", pita se Radoš Đurović, također iz Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila. 

Srbija dodijelila tek četiri azila

Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila priopćio je da je ukupni broj onih koji traže azil od početka godine u Srbiji, četiri puta veći u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Azil je do sada u Srbiji zatražilo više od 13.000 ljudi i uglavnom je riječ o muškarcima. Najviše ih dolazi iz Sirije i Afganistana, gotovo 10.000.

Od svih primljenih zahtjeva, Srbija je do sada dodijelila tek četiri azila. Ukoliko se nastavi ovaj trend, broj tražitelja azila do kraja godine mogao bi biti 30.000.

Većina njih, 98 posto, ne želi ostati u Srbiji, već kao krajnju destinaciju označava zapadnu i sjevernu Europu.

Izvor: Al Jazeera

Premijeri Srbije i Albanije, Aleksandar Vučić i Edi Rama, u Tirani su razgovarali o brojnim pitanjima odnosa Beograda i Tirane. Rečeno je da ima mnogo oblasti u kojima dvije zemlje trebaju sarađivati, ali i da nisu saglasne kada je riječ o Kosovu. Ovu posjetu mediji su ocijenili historijskom, jer je Vučić prvi premijer Srbije koji boravi u službenoj posjeti Tirani.

Premijeri Srbije i Albanije, Aleksandar Vučić i Edi Rama, u Tirani su razgovarali o brojnim pitanjima odnosa Beograda i Tirane. Rečeno je da ima mnogo oblasti u kojima dvije zemlje trebaju sarađivati, ali i da nisu saglasne kada je riječ o Kosovu. Ovu posjetu mediji su ocijenili historijskom, jer je Vučić prvi premijer Srbije koji boravi u službenoj posjeti Tirani. U Beogradu o Vučićevoj posjeti Albaniji razgovaramo s Nenadom Đurđevićem, iz Foruma za etničke odnose.

Stotinjak radnika Industrije motora Rakovica sa strepnjom čeka kraj nedjelje. Tada kompaniji ističe državna zaštita od prinudne naplate povjerilaca. Kažu, račun će im biti blokiran, a proizvodnja 250 traktora ugovorenih za izvoz - obustavljena.

Vučić je u Tirani izrazio ponos što je prvi šef Vlade Srbije koji je došao u zvaničnu posjetu glavnom gradu Albanije.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić, potvrdio je da Srbija priprema odgovor na najavu kosovskog ministra vanjskih poslova Hashima Thacija po kojem će Priština uskoro pokrenuti tužbu protiv Srbije za genocid, dodajući kako takva izjava "nije utemeljena na činjenicama".

"Moram da priznam da to ne razumem. Sve naše sagovornike i u Briselu i svuda, kao što znate, poštujem, nijednog se ne plašim, ali gospodin Thaci nije baš pravnik i on se baš ne razume u to šta je genocid", kazao je Vučić za RTS nakon prvog dana posjete Tirani.

Premijer Srbije smatra da je to način da se skrene priča sa formiranja Specijalnog suda za zločine na Kosovu o čemu bi odluka trebala biti donesena sutra ili prekosutra.

"Hajde onda da pričamo o nečem što nikakve veze sa činjenicama nema", kazao je Vučić.

Na pitanje da li Thacijevu izjavu shvata ozbiljno, Vučić je kazao da on "sve shvata veoma ozbiljno".

"I mi pripremamo naš odgovor, ali ovo nije dovoljno odgovorno da bih suviše ozbiljno uzimao u razmatranje", poručio je Vučić.

Kosovo će tražiti i odštetu

Kosovski šef diplomatije Hashim Thaci najavio je dan ranije pred Vijećem sigurnosti UN-a, na sjednici posvećenoj Kosovu, da će Priština uskoro pokrenuti tužbu protiv Srbije za genocid i zatražiti odštetu.

Prema njegovim riječima, za to je pripremljena odgovarajuća dokumentacija.

Thaci je još prije tri mjeseca, u razgovoru za agenciju Anadolija, prvi put najavio mogućnost podnošenja tužbe protiv Srbije i najavio da Kosovo, koje nije član UN-a, "traži pravnu osnovu" za tužbu.

Naveo je i kako će Priština zatražiti ratne reparacije, ne precizirajući kada bi tužba trebala biti podnesena Međunarodnom sudu pravde.

Izvor: Agencije

Na Bečkom ekonomskom forumu, susretu lidera regiona posvećenom međunarodnoj saradnji i ekonomskim pitanjima koji se održava danas u Tirani, učestvovaće premijeri Zapadnog Balkana.

Osim premijera Srbije Aleksandra Vučića, koji nastavlja posjetu glavnom albanskom gradu, i njegovog domaćina Edija Rame, učešće su potvrdili kosovski premijer, Isa Mustafa, njegov crnogorski kolega Milo Đukanović, predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić, te predstavnici drugih zemalja regiona.

"Konačno smo se dogovorili o dva veoma važna pitanja - zajedničkom cilju za sve nas, a to je evropski put i punopravno članstvo u EU. To se ne može očkeivati sutra, ima dosta stvari koje treba obaviti pre toga", poručio je tokom foruma srpski premijer Vučić.

Po njegovim riječima, države regiona moraju više da rade zajedno, da zajedno nastupaju pred evropske institucije i zajedno traže što je potrebno.

"Ako ne možemo dobiti pomoć i podršku EU, moramo da pokušamo da uradimo koliko god možemo zajedno sami. Predložio sam Ediju (Rami) i Milu (Ðukanoviću) da potpišemo zajedničke projekte, da odemo u Brisel i zatražimo podršku za te projekte. Ako ne dobijemo (podršku), onda ćemo sa srpske strane biti spremni da počnemo našim sredstvima da ih finansiramo", kazao je Vučić.

"Sve naše zemlje su i najveći izvoznici ljudi i imamo visoike stope nezaposlenosti upravo među mladima. To je nešto protiv čega se moramo boriti zajedno", rekao je Vučić i ukazao da je to jedino moguće zajedničkom saradnjom.

Zajedničke inicijative Srbije i Albanije

Srpski premijer Vučić je, uoči skupa nazvanog "Vienna Economic Forum - Tirana Talks 2015", izjavio da Srbija ima veliku priliku za ekonomski uticaj u Albaniji. U tom smislu najavio je kako će pozvati srbijanske investitore i biznismene da posjete Albaniju, ali i investitore iz Albanije da ulažu u Srbiju.

"Smatram da obim trgovinske razmene, koji danas iznosi 109 miliona evra, možemo u narednih 10 godina da povećamo na 500 miliona", ocijenio je Vučić i podvukao kako je Albanija jedna od zemalja sa kojom Srbija može imati suficit u robnoj razmjeni.

Prvog dana posjete Tirani, Vučić je sa albanskim premijerom Edijem Ramom razgovarao o infrastrukturnim projektima - izgradnji autoceste od Niša do albanske luke Drač, kao i o rekonstrukciji pruge preko Kosova do Albanije.

Njih dvojica su se, istakao je Vučić, dogovorili da zajednički upute pismo evropskim liderima za podršku i pomoć.

Vučićev odlazak u Tiranu je prva posjeta jednog srbijanskog premijera Albaniji u historiji i protiče uz najviše mjere sigurnosti.

Stanovnici Tirane o posjeti nisu mogli čuti samo preko medija, koji su tome posvetili veliku pažnju, već su i prilikom kretanja gradom mogli suočiti sa posljedicama najviših mjera sigurnosti koje su preduzele albanske vlasti.

Ulice kojima se kretala kolona premijera Srbije bile su privremeno zatvarane, a prisutan je bio veliki broj policajaca u civilu i uniformama, te pripadnika antiterorističkih jedinica albanske policije.

Izvor: Agencije

Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija Srbije potvrdilo je kako bi međudržavni Sporazum o snižavanju cijena roaminga između Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije trebao stupiti na snagu 30. juna.

Podsjetivši da se sporazum odnosi na sve četiri države i mobilne opreratere koji posluju u tim zemljama, ministar trgovine, turizma i telekomunikacija Rasim Ljajić je izjavio da to neće značiti ukidanje roaminga, već postepeno snižavanje njegovih cijena i izjednačavanje s cijenama roaming usluga u zemljama Evropske unije.

Ljajić nije predočio koliko će iznositi cijene roaming usluga, ali je podsjetio da su trenutno cijene govornih sadržaja, prenosa podataka i SMS poruka nekoliko puta veće u odnosu na zemlje članice EU-a.

Različiti prijedlozi regulatora

Najavio je, u tom smislu, kako će s operaterima mobilne telefonije razgovarati o načinu kako će sniziti cijene.

"Predstoje tehnički pregovori oko detalja vezanih za sprovođenje ovog sporazuma i moramo da definišemo dinamiku snižavanja cena roaming usluga, s obzirom na to da mobilni operateri predlažu da prve godine to sniženje bude manje, jer su već napravili finansijske planove za ovu godinu, a da narednih godina to sniženje cena bude srazmerno tome i veće", objasnio je Ljajić.

Ukazao je kako su prijedlozi regulatora u svim zemljama različiti.

Dodao je kako je svakodnevno u kontaktu s operaterima u Srbiji, kao i da njegove kolege u drugim zemljama također razgovaraju o toj temi.

Predstavnici vlada Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije su krajem septembra 2014. godine u Budvi potpisali sporazum o smanjenju cijena roaminga po uzoru na EU.

Na osnovu tog sporazuma, predviđeno je postepeno snižavanje cijena za roaming i njihovo dovođenje na nivo koji plaćaju građani članica EU-a prilikom boravka u drugoj zemlji članici.

Interner mnogo jeftiniji

Pored povoljnije cijene mobilne telefonije u roamingu, prema tom sporazumu cijena za internet bi bila niža između 10 i 25 puta, u zavisnosti od ponude.

Potpisnice sporazuma će, kako je predočeno prilikom potpisivanja, također zatražiti od Brisela da građani ove četiri zemlje dobiju niže cijene i za roaming unutar EU-a.

U EU je od 1. jula 2014. godine cijena usluge roaminga upola jeftinija.

Ukidanje roaminga u zemljama EU-a je predviđeno do kraja ove godine.

Izvor: Agencije

Piše: Ratko Femić

Šest meseci nakon što su na sastanku premijera Srbije i Albanije u Beogradu sevnule varnice, Aleksandar Vučić i Edi Rama su se susreli u revanšu, u Tirani.

Ispostavilo se da je srpski premijer mnogo smireniji u gostima. Iako su albanski domaćini o Kosovu govorili kao o nezavisnoj državi, ovoga puta nije bilo oštre reakcije srpskog predsednika vlade.

Izgleda da je odnekud stigla “motivaciona” poruka da je krajnje vreme da se odnosi normalizuju i smire tenzije.

I ovoga puta odnos prema Kosovu je ono po čemu se premijeri razlikuju, ali sagovornici su sada konstatovali da mogu da sarađuju i unapređuju odnose. Zar to nije moglo da se reši još prilikom prvog susreta? Zašto je uopšte moralo da se čeka pola godine da bi se sa premijerom Albanije razgovaralo onako kako se razgovara sa premijerima svih ostalih zemalja, većine članica EU koje su priznale Kosovo, a kojima Srbija jede iz ruke.

Doduše, možda je dobro što je led tada probijen uz bučno pucanje ledenih ploča, jer je sada teško moglo gore da prođe, a da se ne podiže stepen borbene gotovosti.

Interesi moćnih igrača

Razlike postoje, ali i interes da se, u prvom redu spuste tenzije, a zatim i da se sarađuje. Ali, ovde ne govorimo samo o interesu Beograda i Tirane, već i regiona i nekih moćnijih igrača. Koji je od tih interesa prevladao i spojio predsednike vlada? Naravno da je svaki od njih imao svoj uticaj, ali izgleda da su pretegnuli oni spoljni.

Ono što bi moglo da približi dve države je ekonomska saradnja za čiji razvoj ima potencijala.

Premijer Vučić  već u ponedeljak ide u Washington i tamo treba da se predstavi kao ozbiljan regionalni igrač na koga se može osloniti, neko ko rešava probleme u svom dvorištu, ali ima uticaj i van njega.

Međutim, u Beograd bi uskoro trebalo da dođe nemačka kancelarka Angela Merkel, koja će verovatno balkansku turneju nastaviti i posetom Tirani. Ona je prošle godine pokrenula berlinski proces  i ne bi bilo pametno da je sačekaju odnosi na istom nivou kakvi su bili pre te inicijative koja je dala smernice za nastavak integracija Zapadnog Balkana u EU.

Merkel je prošle godine posle incidenta na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije čak posredovala između Vučića i Rame kako bi se strasti smirile i dogovorila poseta albanskog premijera Beogradu. 

EU, a naročito vodeća sila u njoj, žele da pokažu da mogu uspešno da stabilizuju postkonfliktna područja.

Iako pozitivne poruke koje šalju premijeri blagotvorno deluju, naročito posle terorističkog napada u Kumanovu, pošto je štap u Berlinu, a šargarepa u Briselu, teško se oteti utisku da Vučić i Rama govore ono što od njih žele da čuju velike sile.

Dobrosusedski odnosi i regionalna saradnja jedan su od uslova evropskih integracija. Za Srbiju je normalizacija odnosa sa Kosovom uslov za evropske integracije, a Tirana ima snažan uticaj na Prištinu.

Baš taj štap, ali i šargarepa su ono oko čega dvojica premijera mogu da nađu zajednički interes, a osim toga, ono što bi moglo da približi dve države je ekonomska saradnja za čiji razvoj ima potencijala. Srbija u Albaniju izvozi nešto više od 80 miliona dolara, a uvozi oko 14 miliona godišnje.

Ako bi se rascepkano tržište Zapadnog Balkana - koji je manji od Poljske - posmatralo kao jedinstveno kapaciteti bi mogli da se unaprede i mogućnosti za napredak bi se drastično uvećale.  U tom smislu Vučić je još prošle godine u Berlinu pred nemačkom kancelarkom predstavio projekat auto-puta od Niša preko Prištine do Drača. Zato je ovoga puta u Tiranu otišla i ministarska infrastrukture Zorana Mihajlović, ali, osim pokazivanja dobre volje mentorima iz EU, teško da će išta biti od toga, jer se u Srbiji ne završavaju radovi na već započetim putnim koridorima.

Manjine u obe zemlje mogu da budu još jedan od mostova, a na unapređivanju njihovog položaja uvek ima da se radi, naročito kada je reč o Srbima u Albaniji koji nemaju škole na svom jeziku, novine ili deo TV programa. Još 1937. u vreme kralja Zogua zakonom su ukinuta nealbanska imena pojedinim toponima, a kasnije su albanizovana i lična imena. I danas za promenu imena treba izdvojiti visoku sumu za administrativnu taksu.

Albanci na jugu centralne Srbije imaju pravo na svoj jezik i pismo, medije na svom jeziku, u školama se nastava odvija na albanskom jeziku, ali su uglavnom nezaposleni, žale se na nerazvijenost i militarizaciju regiona.

Uspostavljanje povjerenja

Međutim, da bi se bar nešto od svega toga postiglo potrebno je prvo uspostaviti bar minimum poverenja koga za sada nema. Noćna mora regiona, a naročito Srbije, je priča o velikoj Albaniji. Albanski premijer kaže da to nije politika Albanije, ali takva izjava malo doprinosi mirnijem snu regiona u vreme kada se ubijeni teroristi iz Kumanova slave kao nacionalni borci za slobodu, sahranjuju uz govore o velikoj Albaniji, u prisustvu velikog broja građana, poslanika kosovske skupštine i uz glasno ćutanje kosovske, ali i albanske vlade.

Zato i zastave sa mapom ujedinjenih teritorija na kojima žive Albanci, koje se sve češće pojavljuju, unose nemir i sigurno je da lideri regiona, naročito premijeri Srbije i Albanije, moraju češće da se susreću, razgovaraju i stiču međusobno poverenje.

Mnogo je tu emocija, nepoznavanja i manipulacija i krajnje je vreme da se tu nešto promeni.

Srpsko-albanski odnosi su u poslednja dva veka, osim kratkih perioda predaha, konstantno u stanju sukobljavanja i nerazumevanja. Živimo jedni pored drugih, a ne poznajemo se. Javnost u Srbiji nije ni znala ko su albanski nacionalni prvaci naslikani na parčetu tkanine koja je na stadionu Partizana izazvala eksploziju mržnje. 

Kad god se povede razgovor o srpsko-albanskim odnosima setim se teorije kojom su se hranili kafanski analitičari o zaveri kosovskih Albanaca za zauzimanje velikog dela Srbije povećanjem nataliteta. Samo uz pomoć one stvari Albanci bi mogli da dođu čak do Niša, govorili su teoretičari amateri, a priča se širila i lako primala.

Čak je pre neku godinu pomenuta na jednom od seminara o budućnosti odnosa u balkanskom trouglu Beograd-Priština-Tirana. Jednom od panelista jedan prijatelj je rekao:”Zar vi Srbi stvarno mislite da ja kada legnem sa ženom razmišljam o Nišu”.

Ne verujem da su se toga dotakli premijeri Srbije i Albanije Aleksandar Vučić i Edi Rama tokom revanša i prve posete jednog srpskog predsednika vlade Tirani, ali su mnoge stvari koje se tiču odnosa Srba i Albanaca baš u ravni ove demagoško-demografske teorije.

Mnogo je tu emocija, nepoznavanja i manipulacija i krajnje je vreme da se tu nešto promeni, ali teško da to može da se postigne jednom posetom.

Nema sumnje da će do nastavka saradnje doći. U Briselu dobro znaju da im iz nestabilnih regiona stalno pristižu izbeglice i azilanti i potrudiće se da preduprede masovniji pokret s Balkana. Nadajmo se.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Srbija je spremna da smanji energetsku zavisnost od Rusije kako to traže Sjedinjene Američke Države, najavio je u Tirani premijer Srbije, Aleksandar Vučić.

Agencija AP, za koju je Vučić dao intervju, navodi da će to Beograd učiniti oslanjanjem na gasovod iz Azerbejdžana, koji podržavaju Amerikanci.

''Evropska unija je naš strateški cilj i odlučni smo da ostanemo na tom putu. S druge strane, želimo da imamo dobre odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, naravno, kao svetskom supersilom, ali, svakako i sa Rusijom i mnogim drugim zemljama. Šta je tu pogrešno? Ne vidim to. Ne govorimo o zauzimanju strana. Naša strana je naš put ka Evropskoj uniji, naša strana je Srbija, to je to i mislim da nema ničeg lošeg u tome. U vezi sa energetskom bezbednošću, spremni smo da diversifikujemo gasne izvore za Srbiju, što je veoma važno i za naše američke prijatelje, takođe. I, naravno, spremni smo da privučemo još američkih investitora i garantujemo najbolju poslovnu klimu za njih", rekao je Vučić.

SAD podržava plan

Sjedinjene Američke Države ohrabruju države regiona da se okrenu Transjadranskom gasovodu, kojim bi se azerbejdžanski gas iz Kaspijskog mora prebacivao do Italije.

Ovaj projekt je alternativa Turskom toku, kojim bi ruski gas bio kanalisan preko Turske.

Ideja o Transjadranskom gasovodu nastala je 2012. godine. Ove godine bi trebalo da počnu radovi na albanskim putevima i mostovima koji čine nužnu infrastrukturu gasovoda. Projekt bi trebalo da bude završen 2020. godine.

Biće povezan sa Transanadolijskim gasovodom, koji bi trebalo da bude završen 2018. godine i koji će u početku donositi 16 milijardi kubnih metara gasa iz Azerbejdžana preko Turske do grčke granice.

Transjadranski gasovod bi trebalo da se proteže 870 kilometara od grčko-turske granice.

Najvećim dijelom bi prolazio preko sjeverne Grčke, prije nego što skrene sjeverozapadno ka Albaniji. Prema projektu, od Fijera u Albaniji, prolazio bi ispod Jadrana i izlazio u južnoj Italiji.

Ministar energetike Srbije Aleksandar Antić, kaže kako Srbija želi da bude energetski bezbijedna, zbog čega, osim Rusije traži i druge snabdjevače gasom.

Energetska stabilnost

Antić kaže da je Beograd prema Rusiji potpuno otvoren, zbog čega očekuje i razumijevanje Moskve.

O snabdijevanju gasom iz Azerbejdžana već je razgovarano sa zvaničnicima te države, ali - prije toga treba da se izgradi gasna interkonekcija sa Bugarskom.

Cijeli projekt podržavaju i Evropska unija i SAD, kaže Antić.

Još kaže da Srbija podržava gradnju takozvanog Turskog toka, ali i sve druge projekte koji će joj obezbijediti energetsku stabilnost.

''Srbija hoće, kao i sve ostale države da diversifikuje svoje pravce i izvore snabdevanja gasa i ne vidim ništa sporno u tome. To je jedna potpuno odgovorna i patriotska pozicija naše Vlade. Ja zaista ne vidim da bilo kome bilo šta može da se svidi ili ne. Srbija jednostavno hoće da ima više izvora i više ruta kojima hoće da se snabdeva gasom'', rekao je Antić.

Izvor: Al Jazeera i agencije