Približno milijardu eura vrijedi cjelokupni godišnji urod kukuruza i pšenice u Srbiji. Istovremeno, Vlada će u ovoj godini izdvojiti toliko novca iz budžeta samo za plaćanje kamata po osnovu zaduženja kod domaćih i stranih kreditora.
Zbog nepovoljnog ambijenta u toj oblasti sve su rjeđi oni koji u poljoprivredi vide perspektivu. Novinarka Al Jazeere Anne Marie Ćurčić donosi priču iz Žitišta, živopisnog vojvođanskog mjesta, u kojem mnogo toga nije više isto.
Rod sa njiva u lokalni silos, pa dalje na tržište - za 37-godišnjeg Mihalja Kosa rutina koja traje tri godine, kada je odlučio da se potpuno okrene agraru.
Koso je rekao: "Mislim da je jako velika hrabrost u pitanju i da čovek se upušta u nešto od čega treba da prehrani porodicu, a ne zna zagarantovanu cenu."
'Lom kopalja'
Bilo da je riječ o kukuruzu ili nekom drugom proizvodu - nema godine, kaže Mihalj, a da se oko otkupnih cijena ne lome koplja. Pri tome se, kako kaže, sve teže dolazi do zemlje, što je i razlog što se u Žitištu, gdje živi, iz njegove generacije samo troje ljudi opredijelilo za poljoprivredu.
"Otprilike nekih 15 do 17 mojih vršnjaka je otišlo dalje za grad, da li Beograd, da li Novi Sad poslom, ne fakultetom, većinom poslom, a imali su neku zemlju, imali su neki početak, neki start, nisu uspeli da se pronađu u tome. To je žalosno, zbog toga što su jednostavno došli veliki, pokupovali silnu zemlju", dodao je Koso.
Zbog tih velikih, ali i zbog neodgovarajuće agrarne politike, propalih privatizacija poljoprivrednih kompleksa jedva opstaju i poljoprivredne zadruge. Otuda ne čudi podatak da u Srbiji čak 10 posto od ukupnih obradivih površina ili blizu 400 hiljada hektara zemlje zarasta u korov.
Definiranje uslova
Petar Vignjević iz Zadruge Bratstvo i jedinstvo je kazao: "Glavni preduslov je da država definiše konačno da li joj je od značaja da sačuva privredne subjekte kao što smo mi, da li ima potrebe da ona opstaju na tržištu. Znači, da se konačno definiše strategija poljoprivrede u državi Srbiji."
Na novoj Strategiji, petoj u posljednjoj deceniji, nije da se ne radi. Javna rasprava o glavnim smjernicama razvoja agrara i to do 2024. je u toku. No, garancija da će, jednom usvojena, ona biti i primijenjena - nema. Jer, preduslov su, između ostalog, investicije, posebno one strane, jer u prezaduženoj državnoj kasi para nema.
Godišnji rod pšenice i kukuruza procenjuje se na blizu milijardu evra. Međutim, kompletan taj prihod odlazi na pokrivanje kamata", izvijestila je Ćurčić.
A dok u Srbiju ne stignu investitori spremni da ulože u agrar, poput najavljene Al-Dahre iz Emirata, poljoprivrednicima iz Žitišta ne preostaje ništa drugo do da se nadaju da će, do 2024. godine, njihovo mjesto, prije svega, biti poznato po prinosima žita, a ne po spomeniku Rockyju Balboi.
Izvor: Al Jazeera
Zbog nepovoljnog ambijenta u toj oblasti sve su rjeđi oni koji u poljoprivredi vide perspektivu.
