Piše: Branimir Bradarić
Iako na zelenim terenima nije gotovo punih 37 godina, stariji ljubitelji nogometa na području bivše države, ali i Europe, i danas se sjećaju Dragana Džajića (69).
U prvom sastavu Crvene zvezde, za koju je odigrao 590 utakmica, debitirao je sa nepunih 17 godina. Poslije toga redale su se utakmice, golovi, nastupi za reprezentaciju SFR Jugoslavije, a dvije godine proveo je i u francuskoj Bastii. Bio je na pragu i velikog Real Madrida, ali iz nekih razloga nije prešao u kraljevski klub.
Od dana kada je prestao sa aktivnim igranjem nogometa, obnašao je i dužnost sportskog direktora Crvene zvezde, predsjednika, a zadnjih godina počasni predsjednik nekadašnjeg prvaka Europe.
Uživa s porodicom
„To mi sada nekako najviše odgovara. I dalje sam u svojoj Crvenoj zvezdi, ali ipak nisam više toliko aktivan. U klubu sam svaki dan i pomažem koliko mogu. Vreme provodim najviše uz porodicu i u tome uživam“, kaže Džajić govoreći o tome kako vrijeme provodi danas kada više nije toliko aktivan.
Ipak, i pored toga svako malo se mogu čuti najave i o njegovom mogućem angažmanu u Fudbalskom savezu Srbije (FSS), gdje ga mnogi vide kao budućeg predsjednika. O tome ne voli govoriti, napominjući kako ni sam ne zna bi li prihvatio takvu dužnost ili ne, ali da bi svakako prethodno dobro razmislio.
Jedno takvo ime na čelu FSS-e definitivno bi značilo boljitak za nogomet Srbije, ali s obzirom na klupske odnose i utjecaj Crvene zvezde i Partizana, svakako da bi se prethodno morali usuglasiti i stavovi dva najbolja kluba iz ove države.
I dok ne voli govoriti o mogućem angažmanu u FSS, Džajić vrlo rado i danas govori o tome kako je stvorio momčad Crvene zvezde koja je 1991. godine postala prvak Europe u Bariju. Bila je to ekipa složena iz svih dijelova SFRJ i, za današnje prilike, s nemogućom pojavom. Naime, u tadašnjoj Zvezdi bio je samo jedan stranac i to Rumun Miodrag Belodedić.
Prisjećajući se toga uspjeha, Džajić kaže kako je osnovni plan kluba bio stvaranje dobre momčadi kao i da je plan Upravnog odbora kluba bio da se osvoji barem jedan euro trofej. Taj plan je donesen na Skupštini nekoliko godina prije te 1991. godine.
U prilog mu je išla i činjenica da je ekipa već bila kvalitetna kao i da Zvezda tih godina nije oskudijevala u novcu. Iz godine u godinu dovođeni su kvalitetni igrači tako da je te godine trener Ljupko Petrović imao na raspolaganju i igrače poput Savičevića, Pančeva, Prosinečkog, Mihajlovića, Jugovića…
Kockice se složile 1991.
„Dugo se radilo na tom uspjehu da bi se sve kockice posložile u Bariju 1991. godine. Danas mi je žao samo što radi sankcija nismo mogli nastaviti igrati i dalje i zadržati onaj tim, jer čvrsto verujem da bi Crvena zvezda ostala u evropskom vrhu. Mislim da bi bili rame uz rame sa najvećim evropskim klubovima“, smatra Džajić.
Prisjećajući se kako je slagan tim danas, 24 godine od toga velikog uspjeha, mišljenja je kako je uz već kvalitetan sastav možda i presudnu ulogu imalo dovođenje Mihajlovića i Belodedića. Ta dva igrača već kvalitetnoj momčadi prepunoj zvijezda donijelo je klasu više. Upravo to se i pokazalo u najvažnijim utakmicama te godine.
S obzirom da je stvarao jednu moćnu Crvenu zvezdu, danas mu je teško gledati svoj nekadašnji klub kako se bori da ispliva iz svih dugova i problema u koje je zapao tijekom godina. Slična situacija je i u ostalim državama nastalim nakon raspada SFRJ gdje je klupski nogomet, uz nekoliko izuzetaka, pao na niske grane.
Džajić i pored toga smatra kako se najjači klubovi bivše države, a prije svega tzv. velike četvorke, moraju izboriti sa nedaćama u koje su zapali i biti redoviti sudionici euro natjecanja.
Regionalna liga na čekanju
Mnogi kao jedan od načina „ozdravljenja“ klupskog nogometa na ovim prostorima vide i u osnivanju Regionalne lige u koju bi bili uključeni najbolji klubovi bivše države. Dio zagovornika bi takvu ligu proširio i sa klubovima iz Grčke, Mađarske, Bugarske… Mišljenja su kako bi jedna takva liga donijela više novca, vratila gledatelje, podigla kvalitetu…
„Kada se govori o Regionalnoj ligi, tu treba razlikovati košarku, vaterpolo ili rukomet od fudbala. Mislim da skoro neće doći do njenog osnivanja, a osnovni razlog tome je što nijedan sportski radnik trenutno nema snage da povuče tu ideju i realizuje je do kraja. Sve se svodi na razmišljanja, tako da verujem da do osnivanja Regionalne lige neće doći u narednih nekoliko godina. Mislim kako o jednoj takvoj ligi sada ne treba razmišljati“, kaže Džajić.
Kao osnovni razlog ovakvom njegovom razmišljanju o ustroju Regionalne lige u nogometu vidi i navijače koji imaju veliki utjecaj na svoje klubove.
„Pa i pre tih ratnih godina bilo je teško organizovati pojedine utakmice. Sada bi bilo još teže. Zamislite kakva bi organizacija trebala biti kada bi u Beograd dolazio Dinamo ili Hajduk ili obratno. Ne bi bilo jednostavno igrati ni u BiH, Podgorici, Skopju kao niti u ostalim državama. Možda jedino u Sloveniji, to ne bi predstavljao neki veći problem“, smatra on.
Kada bi ipak došlo do osnivanja takve lige, misli kako bi „glavnu“ riječ opet vodili klubovi „velike četvorke“ ali da se niti Maribor ne smije zaboraviti jer iz godine u godinu ostvaruju sve bolje rezultate.
Moramo se okrenuti sebi
„Nikako se ne smiju zaboraviti niti jedno Sarajevo ili Željezničar, Vardar, Budućnost… Nijedan klub sebi ne bi smeo dozvoliti da gubi utakmice. Svi bi hteli pobeđivati tako da bi to bila zaista jedna prava i respektabilna liga“, ističe Džajić.
I dok ne dođe do stvaranja jedne takve lige, počasni predsjednik Crvene zvezde mišljenja je kako se klubovi na području bivše države moraju okrenuti više sebi i radu sa mlađim kategorijama i tako napredovati. Kao jedan od problema slabije kvalitete vidi i u nedostatku kvalitetnih nogometnih stručnjaka i činjenicu da mlađi treneri sporo dolaze i nema ih dovoljno.
Veliki problem vidi i u činjenici što mladi igrači odlaze put inozemstva i prije nego su se na pravi način afirmirali u svojim klubovima i državama. Tamo veliki broj njih, unatoč svome talentu, kroz rane pozajmice nestane sa mape nogometnog svijeta. Na taj način tamo i završavaju svoju tek započetu nogometnu karijeru.
„Tu se nešto mora napraviti kako bi kvalitetne igrače mogli zadržati barem do njihove 22-23 godine. Oni bi do tada u svom matičnom klubu odigrali već nekoliko sezona, stasali bi kao igrači, a u konačnici i u inostranstvo bi odlazili sa određenim iskustvom. Na ovaj sad način mi svi imamo situaciju da nam iz klubova odlaze igrači koji imaju po 16-17 godina i da vrlo brzo fudbalski nestanu. Kada bi to uspjeli nekako regulisati, mislim i da bi i klubovi, i igrači, a u konačnici i reprezentacija imali koristi“, zaključio je Džajić.
Izvor: Al Jazeera
Fudbal nije košarka...Zamislite kakva bi organizacija trebala biti kada bi u Beograd dolazio Dinamo ili obratno.
