Pošast rada na crno izvan stvarne kontrole

Piše: Tomislav Šoštarić

Prema podacima Inspektorata za rad, u Hrvatskoj i Srbiji bilježi se pad broja osoba zatečenih u radu na crno. Tako je u Srbiji, primjerice, 2008. evidentirano 9.054, a 2012. godine 5.974 takva slučaja. 

No, mjerodavne institucije obje zemlje, ali i Bosne i Hercegovine, istodobno upozoravaju na to kako su to podaci prikupljeni obavljenim inspekcijskim nadzorom te se ne mogu uzeti kao odraz stvarnoga stanja.

Stoga nije ni čudno da je Hrvatska 2014. proglasila Godinom borbe protiv rada na crno, a i Europska unija kreće u odlučniju borbu s tim problemom koji šteti gospodarstvu te često ugrožava zdravlje, pa i život radnika.

Europska komisija predložila je platformu za suradnju nacionalnih tijela, poput inspekcija rada, ureda za socijalnu sigurnost i poreznih vlasti, kako bi poboljšala razmjenu pozitivnih iskustava zemalja članica u jačanju borbe protiv neprijavljenog rada.

Neadekvatne plaće

"Rad na crno predstavlja jedan od oblika sive ekonomije i iskazuje se u brojnim pojavnim oblicima, a ono što je zajedničko svima je da se takav rad ne plaća sukladno pozitivnim zakonskim propisima, odnosno da na isplate za takav rad nisu plaćena propisana javna davanja, fiskalna i socijalna", glasi "definicija" takvog rada, kako su je iznijeli u hrvatskom Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.

Prema podacima baziranim na izvješćima Državnog inspektorata do 1. siječnja 2014. godine, kada je ukinuto to tijelo, u inspekcijskim nadzorima u Hrvatskoj od 2008. do kraja 2013. godine zabilježen je pad broja radnika na crno.

Godine 2008. inspekcije su utvrdile ukupno 2.215 slučajeva, dok je taj broj u 2013. pao na 1.313 slučajeva.

Posebice je pao broj stranih državljana koji su, kažu u Ministarstvu, najvećim dijelom državljani Bosne i Hercegovine. Godine 2008. otkriveno je 880 slučajeva, a 2013. - 183.

Ipak, u Ministarstvu naglašavaju kako s obzirom na to da raspolažu samo podacima iz inspekcijskih nadzora, nisu u mogućnosti procijeniti stvarni postotak rada na crno niti koliko zbog toga država gubi.

Prema tim podacima, nezakonito zapošljavanje nazočno je u gotovo svim djelatnostima, a posebice u ugostiteljstvu, turizmu, trgovini i graditeljstvu.

Nova radna mjesta

Osnovna mjera borbe protiv rada na crno jeste stvaranje povoljnog gospodarskog okruženja koje će potaknuti gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta, ističu u Ministarstvu, a tek bi potom mjere trebale biti usmjerene na prevenciju, pa zatim i na sankcioniranje.

"Stoga se u uvjetima svakodnevnog gubitka radnih mjesta ne mogu niti očekivati spektakularni rezultati u borbi protiv neprijavljenog rada, ali se osvješćivanjem javnosti i snažnijim sankcioniranjem može utjecati na suzbijanje nelojalne konkurencije koja ruši cijenu rada, ali i općenito uvjete rada radnika", ističu u Ministarstvu.

Borbu protiv rada na crno dodatno otežavaju financijska isplativost takvog rada, složene administrativne procedure, nedovoljno snažni kapaciteti institucija nadzora i kontrole te nedovoljna prekogranična suradnja.

Prošle je godine učinjen korak u tom smjeru organiziranjem konferencije u Hrvatskoj, na kojoj su sudjelovali mjerodavni ministri ili dužnosnici iz Austrije, Bugarske, Njemačke, Poljske, Rumunjske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Moldove, Crne Gore, Srbije i Albanije, a među ostalim, dogovorene su smjernice za moguću prekograničnu suradnju mjerodavnih institucija u suzbijanju nelegalnog rada.

Pogibije zbog nestručnosti

Otprilike isti su uzroci, ali i načini borbe protiv rada na crno - i u Srbiji.

Tamošnji Inspektorat za rad je u 2013. godini obavio 30.252 inspekcijska nadzora u području radnih odnosa, kojima je obuhvaćeno 545.587 zaposlenih.

Inspektori rada, kažu u srbijanskom Ministarstvu rada, zatekli su 5.523 osobe koje rade na crno, a nakon poduzetih mjera inspektora, poslodavci su zasnovali radni odnos sa 4.290 osoba.

I srbijanski Inspektorat raspolaže samo podacima prikupljenim inspekcijskim nadzorom, pa im nije poznat stvaran opseg problema, no i ti podaci ukazuju na smanjenje rada na crno.

Ipak, u praksi je zapaženo povećanje broja sudionika sive ekonomije, tj. gospodarskih subjekata koji obavljaju djelatnost, a da nisu registrirani kod državnih organa.

Slično kao i u Hrvatskoj, prekršaji su najčešći u djelatnosti trgovine, ugostiteljstva, građevinarstva, ali i poljoprivrede, a najčešće je riječ o angažmanu na sezonskim poslovima.

Posebnim problemom u Ministarstvu smatraju da je često riječ o stupanju na rad bez prethodnog upoznavanja s tehnologijom rada, pri čemu se nedovoljno vodi računa o stručnoj kvalifikaciji i osposobljavanju za siguran rad, pa je povećan rizik od nesreća.

To potvrđuju i podaci prema kojima je gotovo 20 posto osoba obuhvaćenih nadzorom, a koje su zadobile smrtne ozljede na radu u 2013. godini, radilo bez ugovora o radu.

"Iako su poslovi koje ove osobe obavljaju najčešće visokorizični, teško ih je identifikovati jer, zbog straha radnika od gubitka i takvog posla, između radnika i poslodavca postoji saglasnost da se u trenutku inspekcijskog nadzora izbjegne legalizovanje tog odnosa", ističu u Ministarstvu.

Zloupotreba ugovora

Suradnja Srbije s državama regije u borbi protiv rada na crno uglavnom se odvija putem sudjelovanja na konferencijama poput one održane u Hrvatskoj, a slična je organizirana i u Srbiji.

Muhamed Pašukanović, glavni federalni inspektor rada Federacije BiH, kaže kako je siva ekonomija nazočna svugdje u svijetu, no uređena društva i ekonomije taj problem mogu kontrolirati bez remećenja sustava.

A u Bosni i Hercegovini, ističe, zbog specifičnog uređenja države, problem se dodatno komplicira. Pritom posebice naglašava zlouporabu instituta ugovora.

Tako su zabilježeni brojni slučajevi nelegalnog rada, gdje su radnici zaposleni za stalno, ali je vrsta ugovora kao da obavljaju privremeni ili povremeni posao, zbog čega država ostaje bez dijela davanja.

Tamošnje inspekcije prekršaje bilježe u brojnim djelatnostima: od banaka do, posebice, građevinskog sektora, ugostiteljstva, trgovine, šumarstva te raznih vidova proizvodnje, naročito u malim pogonima. Najčešće su kao nelegalno zaposleni zatečeni građani Kosova.

O štetama po državu, naglašava Pašukanović, teško je govoriti. Prema podacima Inspektorata, na 100 provjerenih radnika neregularnost je zabilježena u 10 do 15 posto slučajeva, što čini brojku od 50.000 do 100.000. No, to su brojke koje treba uzeti tek uvjetno.

Posebice velik problem je, ističe Pašukanović, što postoje samo četiri federalna inspektora, pa organiziraju kampanje na federalnoj razini u kojima sudjeluju kantonalni inspektori.

Premale kazne u BiH

Te kampanje imale su učinka, kaže, ali ih je nemoguće stalno provoditi zbog svakodnevnih obveza kantonalnih inspektora.

Također, kazne za prekršitelje su, smatra, premale. Prema njegovim izjavama, riječ je o 1.000 KM (500 eura) za pravne te 500 KM (250 eura) za odgovorne osobe i to bez obzira na to koliko se osoba zatekne u prekršaju.

Tako je, kaže Pašukanović, lakše platiti kaznu koju izrekne inspektor, nego prijaviti radnike, dok sudovi često izriču samo opomene umjesto kazni.

Iako je najčešća percepcija javnosti da poslodavci ne obraćaju previše pozornosti na problem rada na crno i negativne učinke koje izaziva, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) kažu kako su svjesni opasnosti te pojave.

"Siva ekonomija znači nelojalnu konkurenciju, dumping cijene i kao takva može snažno naštetiti svakom sektoru u kojem je rasprostranjena. Naravno da je interes svakog poslodavca koji radi sukladno zakonu da se siva ekonomija iskorijeni", kaže Nataša Novaković iz HUP-a.

HUP tako zajedno sa sindikalnim središnjicama i Ministarstvom rada i mirovinskog sustava, ali i Transparency Internationalom, osmišljava plan mjera kojima bi se utjecalo na smanjenje sive ekonomije.

"Zajednički rad bi obuhvaćao, među ostalim, davanje preporuka i smjernica za borbu protiv korupcije, organizaciju edukacija te praćenje i ocjenjivanje reformi koje provode tijela državne i javne vlasti", kaže Novaković.

Građani drugog reda

Rad na crno, kaže čelnik Hrvatskih nezavisnih sindikata Krešimir Sever, često se poima samo kroz neprijavljene radnike ili plaćanje plaće u dva dijela - 'iznad i ispod stola' te neprijavljeni rad 'u fušu' i sl.

"Izostaje sav ostali neevidentirani, neprijavljeni i neplaćeni rad dulji od punoga radnoga vremena, prekovremeni rad, rad nedjeljama, blagdanima i neradnim danima, rad članova obitelji, rodbine i slično", nabraja Sever.

I sindikati, kaže, vode bitku kroz edukaciju, pravne savjete i razne prijave, no često su od tih istih pojedinaca koji rade na crno iz straha zamoljeni da ništa ne poduzimaju.

"Postoje informacije kako dio poslodavaca već pri sklapanju ugovora o radu daje radniku na potpis i sporazum o raskidu radnog odnosa, a koji se aktivira ako je radnik 'neposlušan' i ne prihvaća tijekom rada uvjete koje pred njega postavlja poslodavac", kaže Sever, zaključivši da su ljudi koji rade na crno zbog svega navedenog zapravo građani drugog reda.

Izvor: Al Jazeera