Mesić: Kadijević je bio izvršitelj Miloševićeve politike

Razgovarao: Tomislav Šoštarić

Bivši predsjednik Hrvatske i posljednji predsjednik Predsjedništva SFR Jugoslavije u vrijeme raspada bivše države Stjepan Mesić za Al Jazeeru otkriva ulogu i odgovornost generala Veljka Kadijevića kao ministra obrane u ratovima koji su zadesili ove prostore.

• Mnogo puta ste se susreli s generalom Kadijevićem. Koje su bile okolnosti tih sastanaka i što sa na nima rješavalo?

- General Kadijević je bio zadnji ministar obrane u bivšoj Jugoslaviji i dolazio je uvijek na sjednice Predsjedništva. Kada god su bile teme, a često su bile teme koje su se ticale obrane, on je uzimao učešća. S njim je dolazio često puta i načelnik Generalštaba, general Blagoje Adžić. Tako da se ja s njim uglavnom nisam sretao na nekim drugim lokacijama. Oni nikada - ni jedan. ni drugi - nisu dolazili k meni kao predsjedniku Predsjedništva, jer ja sam na nekakav način predstavljao Predsjedništvo u smislu zapovijedanja jugoslavenskom vojskom. Nikada nisu došli k meni, pa čak ni u vremenu kada je već jugoslavenska vojska korištena izvan odluka Predsjedništva Jugoslavije.

• Kako ocjenjujete njegovu ulogu u tim dramatičnim vremenima, kakav je on tada zastupao stav, na kojoj je bio "liniji"?

- Poznato je da se Jugoslavija bez [Josipa Broza] Tita nije mogla održati u onom modelu, jer taj model federacije se održavao na tri integrativna faktora - Tito sa svojom karizmom, Savez komunista i jugoslavenska armija. Armija je slušala Tita i Partiju. Odlaskom Tita otišao je najvažniji integrativni faktor. Partija se raspala voljom [Slobodana] Miloševića i njegove klike na 14. kongresu Saveza komunista, a Armija, vrh Armije je bio svjestan da se Jugoslavija bez integrativnih faktora ne može održati i tražila je sponzora. I našla ga je u Miloševiću, koji je varao svijet da se bori za Jugoslaviju. A svijet je bio, posebno nesvrstani, sentimentalan prema Jugoslaviji, jer je Jugoslavija bila inicijator Pokreta nesvrstanih, koji je amortizirao sukob Istoka i Zapada u vrijeme Hladnog rata. Dakle, Milošević je varao svijet da se bori za Jugoslaviju, a varao je i Srbe da će svi živjeti u jednoj državi. Njegova je poruka bila - uzmite oružje i donesite miraz 'velikoj Srbiji' u novim teritorijama. Armija je dobila zadatak da tobože štiti pobunjene Srbe, a ustvari su pravili granice nove 'velike Srbije'. Kadijević i Adžić, jugoslavenski generali, najveći su krivci da se Milošević upustio u realizaciju svojeg ratnog plana, jer su jugoslavensku armiju stavili u funkciju velikosrpske politike. I mene čudi da i jedan i drugi nisu bili optuženi pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru Jugoslavije...

• Je li Kadijević svjesno bio provoditelj politike Slobodana Miloševića, ili je imao druge namjere? Bilo je i ocjena da je on tada naprosto izgubio vezu s realnošću...

- Različite su procjene bile politike generala Kadijevića, ali on je sam, svojom knjigom koju je izdao, rekao da je bio u funkciji Miloševićeve politike. Ja sam s njim imao samo jedan razgovor izvan Predsjedništva. Budući da on nikada nije htio k meni dolaziti, kao vrhovnom zapovjedniku jugoslavenske vojske, on je uvijek izbjegavao kad sam ga zvao, uvijek je imao nešto - jednom je imao psorijazu, drugi puta neku drugu bolest. Uvijek je nešto našao da ne dođe k meni. I onda sam ja otišao k njemu u Ministarstvo obrane. I kad sam mu rekao zar on ne vidi da se jugoslavenska armija pretvara u srpsku vojsku, on je rekao: 'Dok sam ja na čelu vojske...' Ja sam mu rekao: 'Ti nećeš biti na čelu vojske, jer jugoslavenski generali ne trebaju srpskoj vojsci, tu će doći srpski generali.' A rekao sam mu, uostalom, politika Slobodana Miloševića je, kao što vidiš, stvaranje 'velike Srbije'. On kaže ne, da on Miloševića podržava zato što on jedini nije četnik. Kao, drugi jesu, a Milošević nije. Ja sam rekao da je on [Milošević] organizator svega, da on na toj velikosrpskoj politici ustvari koristi jugoslavensku armiju. Jer, bez jugoslavenske armije on nije mogao ostvariti svoj ratni cilj, nije mogao to s arkanima, šešeljima i kreaturama koje su se pojavile, a koje su provodile zločine. Armija ih je snabdijevala, armija ih je financirala. Dakle, bez jugoslavenske armije ne bi se mogla dogoditi ni Ovčara, ni bilo koje stratište koje je bilo za vrijeme rata.

• To je bio Vaš jedini osobni odnos s njim?

- Samo jednom smo bili, i to na moj zahtjev, kada sam došao u njegov kabinet i tražio razgovor, kao predsjednik Predsjedništva. On je slijepo izvršavao ono što od njega Milošević traži.

• Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u nekim je trenucima imao povjerenja u Kadijevića pri pregovorima i sličnim događanjima. Zašto mu je vjerovao i koje su bile posljedice tog povjerenja?

- Teško je znati što je sve predsjednik Tuđman vjerovao Kadijeviću. Kadijević i Tuđman su nekada u Beogradu čak dijelili istu kancelariju. Tuđman je vjerovao Kadijeviću dosta dugo da nas armija neće napasti, a armija nas je već napala. Jer ga je Kadijević uvjeravao kako armija neće napasti Hrvatsku, a armija je već učinila svoje samom zaštitom terorističkih akcija koje su bile poslije 'balvan revolucije', kad su zapriječeni svi putevi za Knin i oko Knina. Već je armija bila u akciji. Tako da to obećanje kad god bi se tražilo da se kaže da smo mi sa Srbijom u ratu, predsjednik Tuđman je rekao: 'Nemojte, to će nam se razbiti o glavu. jer armija nas neće napasti.' A već nas je napala.

• Što je, zapravo, bilo jedino ispravnio što je general Kadijević trebao učiniti u situacija kakva je bila tada?

- On nije smio dozvoliti da se armija izvlači iz garnizona JNA. Oni su morali ostati u garnizonima JNA i nisu smjeli ničim pomagati provokacije protiv institucija hrvatske države. 

• Protiv Kadijevića u Hrvatskoj je podignuto više optužnica, no kažete da nije smjela izostati ni ona haška?

- Da, apsolutno s pravom su podignute, međutim, problem je u tome što haško Tužiteljstvo nije podignulo optužnicu protiv njega, Adžića i još nekoliko visokih oficira JNA, koji su provodili taj krvavi plan Slobodana Miloševića.

Izvor: Al Jazeera