Ovogodišnji urod šljive u Srbiji je ispod prosjeka, a iznosit će blizu 600.000 tona. Stalne kiše i velika vlaga utjecali su na to da urod bude 130.000 tona manji nego prošle godine.
Proizvodi od tog voća uvijek su traženi u svijetu. Agroekonomisti kažu da bi izvoza bilo i više da postoji nacionalni program za razvoj šljivarstva.
Tek ubrane šljive prve klase spremaju se za sušenje. Na domaćinstvu Simića kod Valjeva na ovom poslu radi cijela porodica - od djeda do unuka. Šljive se ubacuju u sušaru, kroz prostoriju dugu blizu 15 metara vuče ih sajla.
Proces sušenja ove voćke traje oko sat vremena.
Šljivike imaju mnogi u Srbiji, ali je ne suše svi. Sušare dosta koštaju, ako rade na gas. Kako su Simići vlasnici šuma kod Valjeva, njihova radi na drva, navodi novinar Al Jazeere Đorđe Kostić koji se javio iz Valjeva.
„Šljive suši kotao koji sagoreva drva. Kažu nam ovde seljaci da se za 24 sata sagori oko šest metara drva. Sama sušara ostvaruje temperaturu od 80 stepeni“, kaže on.
Prosječna godina
Kada je godina rodna, Simići osuše i do 150 tona šljive. Sada imaju tri puta manje.
„Prosečna je bila godina, nije bila tako loša. Kako je najavljivano da nema šljive i da je loš rod ipak se opet nešto sabralo. Ja sam zadovoljan količinom koju sam imao, koju sam mogao da pokupim“, ističe Goran Simić.
Bilo da je sirova, osušena, u džemu, ili prelivena čokoladom, šljiva iz Srbije uvijek ima kupca u svijetu.
Više u videosnimku…
Izvor: Al Jazeera
Agroekonomisti kažu da bi izvoza bilo i više da postoji nacionalni program za razvoj šljivarstva.
